Buša pripada skupini izvornih pasmina i njena zaštita ima veliko genetsko, etnografsko (kulturološko) i proizvodno značenje. Uz navedeno, buša radi svoje prilagodljivosti ima značajnu ulogu u održavanju ekosustava (funkcija ekoservisa) i krajobraza (krajobrazna vrijednost). Provedba uzgojnog programa buše ima za cilj njeno biološko i genetsko očuvanje, razvoj proizvodnih odlika te genetsko unapređenje iste. S genetskog stajališta unapređenje populacije temelji se na planskom odabiru (selekciji) grla s ciljem dobivanja potomstva koje zadovoljava uzgojne ciljeve, uz istodobno očuvanje genetske varijabilnosti unutar pasmine. Uzgojni program na razini populacije, te uspješno korištenje njegovih učinaka na razini stada doprinos su praćenju trendova globalnog tržišta, a samim tim i konkurentnosti proizvodnje kako goveđih proizvoda tako i genetskih resursa. Pored primarnih ciljeva, uzgojni program buše ogleda se i u sekundarnim ulogama, kao što su održavanje biološke raznolikosti, kultiviranje i poboljšanje plodnosti poljoprivrednog zemljišta, travnjaka i okoliša u cjelini.

Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o biološkoj raznolikosti (1992.) dužna je skrbiti za animalne genetske resurse. Primarni zadatak uzgojnog programa je davanje smjernica i okvira za učinkovito održavanje genetske varijabilnosti unutar populacija, te ciljanu i ograničenu introdukciju gena ukoliko situacija nalaže (visoka razina uzgoja u srodstvu, potreba osvježavanja krvi i slično). Uzgojni program uvažava in situ i ex situ modele očuvanja pasmina, uz poticanje stvaranja banki gena (engl. Cryopreservation; Cryobank). Programi in situ ili ex situ održavanja izvornih pasmina se nadopunjavaju i preporučljivo ih je kombinirati radi čim potpunijeg očuvanja pasmine. Iskustva pokazuju da ex situ programi ne mogu samostalno održati kulturološku sponu pasmine i podneblja.

Iskustva pokazuju da ex situ programi ne mogu samostalno održati kulturološku sponu pasmine i podneblja. Modele održivosti autohtonih pasmina kroz sustav državnih poticaja nužno je upotpuniti modelima učinkovitog gospodarskog korištenja kroz proizvode dodane vrijednosti (pasminska prepoznatljivost, ekološki proizvod i slično). Lokalne pasmine su upravo radi svoje prilagodljivosti pogodne za uključivanje u ekološke sustave proizvodnje, posebice na pašnjacima skromnijih krmnih prinosa. Kao najvažnije razloge potrebe očuvanja izvorne pasmine buša može se navesti slijedeće:

• genska rezerva – jedinstveno i neponovljivo genetsko naslijeđe,
• kulturološko naslijeđe – pasmine su dio prepoznatljivosti podneblja,
• sastavnice su ekološkog sustava unutar kojeg podržavaju očuvanje ukupne bioraznolikosti.

Uzgojni program primarno treba podržavati održavanje genetske varijabilnosti odnosno vitalnosti populacije. Buša je pasmina manjeg okvira i skromne mliječnosti. Obzirom na gospodarsku uporabljivost buša se dijelom može uključiti u programe proizvodnje prepoznatljivih mliječnih proizvoda (basa, škripavac), radi čega selekcijski treba podržavati sklad građe (eksterijerne odlike), mliječnost (sukladno pasminskoj predispoziciji) i fitnes (koji će biti od posebne važnosti u budućnosti). Budući da kao i sve pasmine goveda, buša služi i u proizvodnji mesa, uzgojno ju treba promatrati kao kombiniranu mliječno-mesnu pasminu. Budući da kao i sve pasmine goveda, buša služi i u proizvodnji mesa, uzgojno ju treba promatrati kao kombiniranu mliječno-mesnu pasminu.

Iako je niskoproduktivna, predstavljaju vrijednu biološku baštinu, koja može biti vrijedan doprinos budućoj gojidbenoj izgradnji populacija goveda u Hrvatskoj. Njena specifična frekvencija gena i fenotipske osobitosti predstavljaju interes i predmet su dugoročnog uzgojnog programa i razlog njihove trajne zaštite. Ovaj uzgojni program definira uzgojne ciljeve za bušu kao izvornu (autohtonu) i ugroženu pasminu goveda, uzgojne postupke te druge mjere važne za osiguravanje trajnog opstanka pasmine uz istodobno protežiranje njenog gospodarskog korištenja.